Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

COVID-19 i uticaj na vid

Foto: pexels

Šta je COVID-19?

Kao što je do sada i poznato, SARS-CoV-2 je RNK virus koji izaziva bolest COVID-19. Lako se prenosi i uzrokuje određeni procenat smrtnosti, posebno među starijom populacijom, osobama sa komorbiditetima (imuna supresija, hipertenzija, dijabetes, respiratorne bolesti). COVID-19 je i dalje nedovoljno poznata bolest, kao i njen uticaj na pojedine organe, a među njima i oči.

Kako virus utiče na oko?

Ono što je do sada poznato jeste da postoje tri mjesta ulaska virusa u organizam: nos, usta i oko. Iako nije tačno poznato da li se i kako virus prenosi putem oka, neki naučnici smatraju da je zapravo put širenja virusa putem cilijarnih nerava čije grane završavaju tankim nervnim vlaknima na rožnjači.

Nedavno je grupa naučnika iz Singapura objavila naučni rad u kojem u 61 uzorku suza 19 pacijenata oboljelih od COVID-19 nisu pronađeni tragovi virusa. Naučnici su takođe istakli da to ne znači da virus ne postoji na konjunktivi i na rožnjači oka, a za njegovo dokazivanje bi bilo potrebno uzeti uzorke tkiva, što u ovom slučaju nije rađeno.

Za sada se zna da virus može uzrokovati epidemijski konjunktivis, upalu sličnu onoj koja se javlja kod drugih sistemskih virusnih bolesti organizma. Simptomi virusnog konjunktivitisa su pojačano suzenje oba oka, blagi konjunktivitis i ponekad blago zamućenje vida na oba oka. U suštini, bolest je samolimitirajuća, odnosno simptomi kroz 7-10 dana prolaze sami, iako se nekada može uključiti terapija u vidu vještačkih suza i blagih kortikosteroida.

 Šta ako obolite od virusnog konjunktivitisa?

Važno je naglasiti da je virusni konjunktivitis izrazito kontagiozan, odnosno lako se prenosi sa osobe na osobu. Zato je važan savjet svima koji boluju od njega da ne razmjenjuju sredstva lične higijene sa ostalim ukućanima (krpe, peškiri, jastučnice), te da ne prilaze blizu drugim osobama, posebno djeci.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.