Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Da li starenje utiče na lošiji vid noću?

Mnogi ljudi primjećuju da kako stare imaju više problema sa noćnim vidom, a sve češće se postavljaju i pitanja šta uzrokuje ovaj problem i može li se nešto uraditi povodom toga?

Za razliku od nekih drugih vrsta, ljudsko oko koristi vidljivu svjetlost da bi stvorilo sliku koju oko vidi, što je razlog zašto naš vid noću nikad ne može biti dobar kao vid po danu.

Ali kako starimo, određeni elementi se takođe mijenjaju, što dovodi do toga da ljudi moraju da ulažu veći napor da vide noću kada uđu u petu i šestu deceniju života.

Uobičajen razlog zašto se vid noću pogoršava kako starimo su procesi koji se dešavaju u zjenici i sočivu oka. Da bi se dobro vidjelo, četiri komponente oka moraju dobro da funkcionišu: rožnjača, sočivo, mrežnjača i optički nerv. Ako neka od ovih komponenti ne funkcioniše kako treba, ne može se dobro vidjeti.

Kako ljudi stare, njihove zjenice imaju tendenciju da se više šire, odnosno da se manje skupljaju zbog atrofije mišića dužice. To omogućava više nepravilnosti u vidu, jer ne postoje dovoljno uske zjenice koje bi eliminisale veću zamagljenost. Dakle, šire zenice daju više poteškoća u stvaranju jasnog vida.

Nadalje, starenjem očna sočiva postaju neprozirna i često dovode do razvija katarakte, što takođe utiče na noćni vid. Ako se dođe do tačke u kojoj je neophodna operacija katarakte, to poboljšava vid u cjelini, uključujući mogućnost gledanja noću.

Uvijek je važno na vrijeme uočiti oboljenja ili stanja oka koja mogu da utiču na smanjen noćni vid, te da se ista na vrijeme koriguju.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.