Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Funkcionalni biomarker za starosnu makularnu degeneraciju

Prema najnovijim istraživanjima, odrasli, čije se oči sporo prilagođavaju mraku, imaju veći rizik od razvoja senilne makularne degeneracije. Ova otkrića potvrđuju nalaze od prije 16 godina: usporena adaptacija na mrak je rani funkcionalni biomarker za AMD.senilna makularna degeneracijea

Adaptacija zenica na mrak se odnosi na vrijeme koje je potrebno da se oči neke osobe prilagode tami, nakon što su bile izložene jakom svjetlu. Oko koristi fotoreceptorske ćelije koje se zovu čepići i štapići za pretvaranje svijetlosti u vizuelni signal u mozgu. Štapići daju veći doprinos noćnom vidu i vidu po slabom osvjetljenju u odnosu na čepiće, a čepićima treba oko devet do deset minuta da se prilagode tami, dok štapićima treba više vremena – do 30 minuta.

U jednoj od skorašnjih studija, istraživači su proučavali 325 odraslih osoba od 60 godina starosti ili starije. Svi su imali zdrave makule bez degeneracije. Tri četvrtine ispitanika je imalo brzine prilagođavanja od oko 9 minuta, što je u granicama normale. Kod oko 25% ispitanika zabilježena je abnormalna dužina prilagođavanja, oko 15 minuta, a svi ispitanici su praćeni tri godine. Oni sa sporijom adaptacijom na tamu imali su dva puta veće šanse da razviju AMD od onih sa normalnom brzinom adaptacije na tamu.

Ovo je prva studija koja pokazuje da je abnormalna adaptacija na tamu preteča starosne makularne degeneracije. Ovaj podatak ujedno daje i biomarker za bolesti koje bi mogle imati ogroman uticaj na njihovu sposobnost da razviju i procijene lijekove za AMD u budućnosti.

Do sada nije postojao dokazano efikasan tretman za rani stadijum AMD-a, a budući da su pojedini lijekovi u fazi razvoja, biomarker koji može pomoći u praćenju početka i razvoja bolesti biće od neprocjenjive vrijednosti u evaluaciji efikasnosti tih lijekova.

Razvoj novih lijekova zavisi od prepoznavanja ciljeva sa kojima ti lijekovi mogu da budu u sadejstvu. Bolje razumijevanje adaptacije na tamu i njene uloge u bolesti će ubrzati taj proces.

Krajem 90-ih godina tim naučnika raspravljao je o mogućnosti da adaptacija na tamu može da odigra ulogu u AMD-u. Istakli su da su se mnogi ljudi sa AMD-om, kao i neke starije osobe sa normalnom makulom, žalile na slab noćni vid. Naučnici su bili uzbuđeni zbog mogućnosti da adaptacija na mrak može biti korisna za razumijevanje i upravljanje ovom bolesti.

U to vrijeme nije bilo odgovarajućeg sredstva za mjerenje adaptacije na tamu, tako da je prvi potez bio da se stvori jedno od njih. Ubrzo je napravljen prototip mašine za mjerenje brzine adaptacije na tamu. Uređaj je izlagao oči ispitanika bljesku svjetlosti u inače sasvim mračnom okruženju, što je proces poznat kao izbjeljivanje. Dužina vrijemena koja prolazi prije nego što pacijent prepozna niz vizuelnih signala se mjeri kako bi se odredila brzine adaptacije na mrak.

Naredni koraci se usmjeravaju na traganje za strukturnim promjenama u tkivu oka koje bi mogle biti povezane sa usporenom adaptacijom na mrak i AMD-om. Studije koje proučavaju promjene u adaptaciji na mrak kako AMD napreduje mogu biti od koristi.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.