Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Genska terapija pomaže osobama sa daltonizmom

Foto: pexels

Nemogućnost prepoznavanja boja jedno je od nasljednih stanja u oku.

Postoji nekoliko visoko tehnoloških metoda koje pomažu ljudima da se lakše nose sa sljepilom za boje, a jedno od njih su i posebne naočale. Međutim, do danas ipak nije postojalo neko značajno trajno rješenje ovog problema.

Ali, sada je na vidiku jedno…

Početna testiranja sprovedena na pacijentima ukazuju na to da je nova genska terapija koja omogućava liječenje sljepila za boje potpuno bezbjedna. Razvili su je istraživači iz Njemačke, a prikupili su i dokaze koji potvrđuju da je tretman zaista efikasan.

Stanje poznato i kao ahromatopsija jedno je od rjeđih vrsta sljepila za boje. Približno 8% muškaraca i 0.5% žena imaju neki oblik ovog stanja zbog kojeg ne mogu da raspoznaju određene boje, a najčešće je to kombinacija crvene i zelene.

Međutim, iako znatno rjeđa, ahromatopsija pogađa jednu na 33 000 ljudi, što i dalje čini značajan broj populacije širom svijeta. Ovo stanje je izazvano nedostatkom funkcije ili samog postojanja kupastih ćelija ili čepića u mrežnjači. Ovaj nedostatak rezultuje crno-bijeli vidom.

Ahromatopsija takođe izaziva zamućen vid, kao i izuzetnu osjetljivost očiju na jako svjetlo.

Istraživanje je dalje pokazalo da je kod jedne trećine pacijenata stanje prouzrokovano genom CNGA3. Ipak, nova terapija koju su razvili istraživači sa Instituta za oftalmološka istraživanja Univerzitetske bolnice u Tibingenu i Klinike za farmakologiju i onkologiju Univerziteta Ludvig Maksimilijan u Minhenu omogućava ubrizgavanje korigovane verzije gena direktno u mrežnjaču pacijenta uz pomoć virusa slabe virulentnosti.

Nedavno sprovedeno testiranje u Univerzitetskoj oftalmološkoj bolnici u Tibingenu je uključivalo devet pacijenata starosti od 24 do 59 godina koji imaju ahromatofaziju. Terapija nije uzrokovala bilo kakve neželjene efekte, niti je mrežnjača pretrpila ikakve trajne promjene ili oštećenja. Pacijenti koji su učestvovali u ispitivanju su rekli da im se vid poboljšao u smislu fokusa, percepcije kontrasta i, najvažnije, uočavanja boja.

„Proučavanje i istraživanje je značajan prvi korak“, izjavio je Martin Bil ispred Klinike za farmakologiju sa LMU. „To je prekretnica na putu do kurativne terapije za ahromatofaziju, a u budućnosti očekujemo još bolji uspjeh iste.“

Rad koji detaljno opisuje ovo istraživanje je nedavno objavljen u oftalmološkom časopisu JAMA.

Izvor: Luke Dormehl / Digital Trends

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.