Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Kako dijabetička retinopatija izaziva sljepilo?

Bolest koja je danas najzastupljenija u našoj populaciji može dati ozbiljna oštećenja vida, čak dovesti i do njegovog potpunog gubitka. 

unutrsnjos oka

Dijabetička  retinopatija  je  najčešći  tip dijabetičke  očne  bolesti  i  vodeći  uzrok  gubitka  vida  kod  odraslih  osoba. Bolest  je  prvenstveno  uzrokovana  promjenama  na  krvnim  sudovima  mrežnjače. U  početku se možda  neće  primjetiti  nikakve  promjene  u vidnoj oštrini, ali  vremenom  se  bolest  može  pogoršati  i  izazvati  sljepilo. Dijabetička retinopatija se  javlja  u  četiri  stadijuma:

  • Prvi stadijum  (blaga  neproliferativna  retinopatija) – Javljaju  se  mikroaneurizme – sitna kapilarna proširenja u  krvnim  sudovima  mrežnjače.
  • Drugi stadijum  (umjerena  neproliferativna  retinopatija) – Dolazi  do  začepljenja   nekih  od  krvnih  sudova  koji  hrane  mrežnjaču oka.
  • Treći stadijum  (teška  neproliferativna  retinopatija) – začepljuje se  veći  broj  krvnih  sudova, što mnoge dijelove mrežnjače lišava snabdijevanja  Posljedično, ovo stanje daje dovodi do stvaranja patoloških krvnih sudova.
  • Četvrti stadijum  (proliferativna  retinopatija) – Novi  krvni  sudovi  rastu  u  mrežnjači, krhki  su  i  skloni  lakom pucanju. Ako  bi  ovi  krvni  sudovi  počeli  da  krvare, ili se čire dalje po oku, mogli  bi  da  dovedu  do  ozbiljnog  oštećenja  vida  i

Tokom  prva  tri  stadijuma  dijabetičke  retinopatije osnovni vid liječenja je kontrola nivoa šećera u krvi I eventualno laserska fotokoagulacija ako postoje krvarenja u zoni makule (žute mrlje). Ako  je  bolest  u  svom  četvtrtom  stadijumu, laserski  tretman  je samo početak liječenja, a često se mora primijeniti i anti-VEGF terapija radi sprečavanja širenja novih krvnih sudova na druge dijelove oka.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.