Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Kako mikroorganizmi dolaze do naših očiju?

Foto: pexels

Mnogi od nas češu svoje oči i nekoliko puta u toku dana, često i nesvjesno.

Bez obzira na to da li smo umorni, da li osjećamo da su nam oči suhe, ili imamo osjećaj stranog tijela, češanje i trljanje oka najviše pomaže. Na žalost, ovo je jedan od najboljih načina za prenos mikroorganizama sa prstiju i ruku u oči.

Mikroorganizmi na našoj koži i rukama

Različite vrste mikroba žive na našoj koži svakodnevno, uključujući i naše lice i ruke. Ovaj mikroskopski ekosistem, poznatiji pod nazivom „kožna flora,“ može da sadrži i do hiljadu različitih vrsta bakterija, ali i viruse i ostale mikroorganizme. Neki od ovih mikroba su dobri nas i naše zdravlje, ali ih je većina ipak štetna, te mogu dovesti do infekcija, pogotovo ako dospiju do oka.

Prirodna odbrana oka

Oči su mnogo osjetljivije na djelovanje mikroorganizama od kože, ali nisu bez mogućnosti odbrane. Trepavice sprečavaju prodor veće količine bakterija, kao i treptanje. Nadalje, suzni film sa tri svoja sloja štiti rožnjaču od prodora mikroba i prašine. Međutim, kada trljamo oči, često možemo izazvati sitne promjene na površini rožnjače, te na taj način omogućiti mikroorganizmima da prodru dublje u oko i izazovu infekciju.

Zaštita očiju od mikroorganizama

Ponekad je trljanje oka neizbježno. Osobe koje nose kontaktna sočiva moraju dodirivati svoje oči svaki put kada ih stavljaju ili skidaju. Najbolje bi bilo smanjiti kontakt ruku sa očima koliko je god to moguće, ali ako je kontakt i nužan, najvažnije je temeljno prati ruke.

Nadalje, jako je važno održavati i higijenu noktiju kako bi se i na taj način spriječio prenos mikroba u oči. Zbog njihove dužine često ih je nemoguće adekvanto očistiti, a jedan od glavnih razloga zašto ljekari nose hirurške rukavice jesu upravo mikroorganizmi ispod noktiju. Ovo važi jednako i za vještačke, i za prirodne nokte.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.