Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Kako prepoznati probleme vida kod djece

Foto: Canva

Zdrav i funkcionalan vid kod djece je jako važan za njihov pravilan razvoj.

Razlog je u tome što preko 80% učenja kroz naš život vezano za vid, te stručnjaci procjenjuju da više od polovine problema sa učenjem kod djece nastaje zbog problema sa vidom.

Šta roditelji mogu da učine kako bi bili sigurni da njihova djeca ne iskuse probleme zbog problema sa vidom?

Zašto su problemi sa vidom često nedijagnostikovani?

Jednostavna realnost je takva da djeca ne znaju razliku između normalnog vida i problema sa vidom; oni samo znaju za svoje lično iskustvo. Ovo ih čini mnogo manje sposobnim da samostalno opišu probleme sa vidom kao što to mogu odrasli.

Umjesto toga, djeca su uznemirena i dekoncentrisana, te ne mogu da izvrše sve svoje obaveze. Odrasli ih zato često ne razumiju, pa i kažnjavaju, umjesto da posumnjaju na moguću pozadinu problema.

Jedino što dijete zna jeste da jednostavno nisu dovoljno dobri za učenje i školovanje, za druženje i igru. Stvarnost je, ipak, mnogo drugačija od toga, te mnogi problemi mogu i da se poprave.

Koje probleme sa vidom mogu da promaknu u školskim dispanzerima?

Nemogućnost djece da sami kažu kakve probleme sa vidom imaju nije jedini razlog zbog kojeg isti mogu biti nedijagnostikovani; mnogi od njih takođe nemaju detaljan očni pregled prije nego što krenu u školu. Roditelji mogu jedino da se oslone na testiranje vida sa slovom „E“ koje nije uvijek pouzdano i često može da dijagnostikuje samo kratkovidnost. Stoga se često previdi veliki dio drugih problema, kao što su:

  • Amblyopia ili slabovidnost: loš vid na jednom ili oba oka zbog astigmatizma, strabizma, ili velike razlike dioptrija dva oka. Ako se ne liječi na vrijeme može dovesti do trajnog oštećenja vida.
  • Astigmatizam: refrakciona anomalija koja izaziva zamućenje vida, ali ne uvijek na način koji može biti otkriven testiranjem vidne oštrine. Često se lako koriguje dioptrijskim staklima ili kontaktnim sočivima.
  • Insuficijencija konvergencije: osobina očiju da „bježe“ prema vani jer ne postoji dovoljna snaga spoljašnjih mišića da održe oči u istom fokusu prilikom gledanja na blizinu.
  • Strabizam: nejednak položaj očnih jabučica, gdje jedno ili oba oka „bježi“ prema nosu, uhu, gore, ili dole, te ukoso. Može se korivati nošenjem okluzija, dioptrijskih naočala, ili hirurškim putem.

Znakovi na koje roditelji treba da obrate pažnju

Neki simptomi problema sa vidom se jako lako uočavaju, kao što je strabizam ili škiljenje, ali neki drugi zahtijevaju više pregleda. Ako vaše dijete ima neki od navedenih simptoma, važno je da što prije zakažete detaljan oftalmološki pregled:

  • Često trljanje i treptanje
  • Kratko vrijeme fokusiranja na aktivnosti, posebno kod rada na blizinu
  • Izbjegavanje čitanja ili otežano čitanje
  • Česte glavobolje
  • Navika zatvaranja jednog oka
  • Navika naginjanja glave u jednu stranu
  • Preveliko približavanje predmeta očima
  • Problem sa pamćenjem riječi koje su upravo pročitane
  • Lako gubljenje reda u tekstu koji se čita
doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.