Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Kako vid utiče na sport?

Foto: pexels

Odlika vrhunskog sportiste nije samo u kondiciji, brzini i snazi. Važnu, možda i najvažniju ulogu ima i vid.

Važne osobine vida za sportiste

Neki od najvažnijih osobina vida za sportiste uključuju:

  • Kolorni vid. Ovo može djelovati iznenađujuće, ali mnogo je teže razlikovati saigrača od supraničkog igrača ako se slabije razlikuju boje.
  • Osjećaj dubine. Teško je efikasno se baviti nekim sportom ako se nema osjećaj za udaljenost.
  • Dinamička vidna oštrina. Sportisti moraju dobro da vide predmete koji se brzo kreću što je moguće bolje.
  • Praćenje okom. Slično gore navedenom, sportisti moraju pratiti predmete koji se brzo kreću samo pokretima oka, a ne i pomjeranjem glave, a što može dovesti do gubitka ravnoteže i vrijeme reakcije.
  • Koordinacija očiju, ruku i tijela. Vrlo važno je u sportu pravilno pozicionirati svoje tijelo, ruke i noge na osnovu onoga što se vidi.
  • Vidna koncentracija. Može biti mnogo ometanja u toku uzbudljive utakmice ili druge sportske manifestacije, tako da dobar sportista mora da se fokusira na ono što je važno.
  • Vizuelizacija. Sportisti moraju da uvijek imaju nekoliko scenarija o tome kako će reagovati na određene situacije. Dobar vid im u tome značajno pomaže.
  • Vidna memorija. Sportisti često moraju da zapamte mnogo vizuelnih informacija dok igraju, uključujući poziciju drugih igrača svog tima, suparničkih igrača, itd.

Trenirajte svoj vid svuda

Dobra vijest za sve one koji žele da postanu dobri sportisti jeste ta da se sve vještine mogu poboljšati. Za razliku od treninga tijela, poboljšanje vidne percepcije ne zahtijeva odlazak u teretanu. Mnogo je jednostavnih vježbi koje mogu pomoći u poboljšanju dubine fokusa.

Poboljšanje perifernog vida takođe može jednostavno da se trenira tako što se glava pomjera na desnu i na lijevu stranu, dok su oči fiksirane na predmet na ekranu. Takođe, trening fleksibilnosti vida se vrši na način da se brzo premiješta pogled sa predmeta koji su blizu na one koji su u daljini.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.