Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Kratka istorija dioptrijskih naočala

Foto: Canva

Ljudi su koristili različita pomagala za bolji vid još od 60. godine prije nove ere.

Rimski filozof Seneka koristio je staklenku napunjenu vodom kako bi uvećao tekst koji je čitao, a imperator Neron nije mogao da vidi borbe gladijatora bez smaragda. Današnja civilizacija je srećna jer ne mora da zavisi od takvih alata za bolji vid, ali je fascinirajuće da se prati kako je korekcija vida došla u fazu u kojoj je sada, te kako izgleda taj dugi i vijugavi put.

Dioptrijska stakla kroz vijekove

Biće potrebno skoro hiljadu godina nakon staklenki i smaragda da se počne sa proizvodnjom pravih dioptrijskih stakala koja će umnogome pomoći poboljšanju vida. Monasi iz 10. vijeka u Evropi su došli na ideju da poliraju komade providnog kvarca, koje su nazivali „čitajuće kamenje.“ Ovo im je bilo potrebno kako bi bolje vidjeli sitne detalje svojih prosvijetljenih kaligrafa.

Nakon toga, ponovo je bilo potrebno nekoliko vijekova prije nego što je iko došao na ideju da postavi nekoliko poliranih komada kvarca u okvire koji bi se mogli nositi na licu. Fiorentinac po imenu Salvino D'Armati je zaslužan sa otkriće diotrijskih okvira, ali su naučnici u stvari skeptični i ne vjeruju da je ovaj čovjek uopšte postojao, tako da je stvarni pronalazač i dalje nepoznat.

Naočale: od statusnog simbola do uobičajene stvari

Najranije napravljene dioptrijske naočale su bile napravljene samo od skupih materijala, kao što su kristali. Ovo ih je činilo nedostižnima za većinu ljudi, ali su zato postali statusni simbol bogatih.

Nakon što je 1440. godine nastalo štampanje dokumenata, povećao se i broj pismenih, a posljedično i potreba za dioptrijskim naočalama. Poželjni materijal za njihovo pravljenje se promijenio se i to više nisu bili kristali, nego staklo, što ih je učinilo još pristupačnijim.

Okviri sa drškama iza uha i dioptrijska stakla

Čak i tada naočale nisu bile kao što su danas. Tadašnje naočale su se fiksirale za nos, ili su se morale držati u ruci kako bi se koristile. Osim toga, ni dioptrijska stakla nisu mogla biti maksimalno dizajnirana individualnoj potrebi pojedinca. Naočale su postale nezavisne od bilo kod drugog dijela tijela 1700. godine sa držačima za uši.

Bendžamin Frenklin je doprinio razvoju naočala time što je izmislio bifokalna dioptrijska stakla, a otprilike u isto vrijeme su otkriveni i držači koji se mogu saviti uz okvir i tako lakše nositi. Oftalmolozi su takođe postajali sve bolji u propisivanju adekvatnih dioptrijskih stakala, tako da su cilindrična stakla bila u upotrebi od 1800. godine.

Tek 1862. godine holandski oftalmolog Herman Snellen je izmislio „veliko E“ koje se i danas koristi na tablama za određivanje dioptrije u oftalmološkim ambulantama.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.