Tabela sadržaja

Laserska korekcija dioptrije

Riječ LASER zapravo je skraćenica od engleskih riječi Light Amplification by Stimulated Emission, ili u prevodu pojačanje svjetlosti stimulacijom iste. U posljednjih 30 godina veliki napredak je postignut na polju usavršavanja lasera koji se danas koriste i sve više i u medicinske svrhe. Od posebne važnosti je ne samo njihova terapijska uloga, nego i preciznost sa kojom djeluju na humano tkivo.Kada se govori o excimer laserima koji se danas koriste za korekciju dioptrije, važno je napomenuti nekoliko vrlo značajnih činjenica zbog kojih su ovi laseri postali nezaobilazan faktor u modernoj oftalmologiji. Naime, laserski zraci kod ovih aparata djeluju na stromalno tkivo rožnjače kod kojeg pod dejstvom povećane temperature u tkivu dolazi do kidanja međućelijskih veza i remodeliranja samog tkiva, odnosno promjene njegove zakrivljenosti i oblika, što posljedično dovodi do korekcije dioptrije. Laserski zraci ne mogu prodrijeti dublje u tkivo oka, tako da ne postoji mogućnost oštećenja ostalih očnih struktura, a posebno očnog živca i žute mrlje (macula lutea), što je i najčešće izaziva strah kod pacijenata koji su potencijalni kandidati za ovu vrstu operativnog zahvata.

Postoji nekoliko tehnika excimer laserske korekcije dioptrije, a svaka od njih ima svoju mjesto u svakodnevnoj praksi.

PRK (Photorefractive Keratectomy) 
Fotorefraktivna keratektomija je istorijski gledano prva metoda kojom se laserski korigovala dioptrija. Zapravo se radi o tehnici kod koje se, prije nego što se primijeni laser, različitim tehnikama uklanja epitelni sloj rožnjače, odnosno manuelno, alkoholom, četkicom ili laserom se “čisti” područje rožnjače na kojem će biti aplicirani laserski zraci. Zatim se obilježava tzv. optička zona, odnosno prostor na rožnjači na koji će laserski zraci biti aplicirani. Podešavanjem softverskog dijela lasera od strane hirurga laser djeluje na stromu rožnjače remodelirajući njenu površinu i korigujući pacijentovu dioptriju. Nakon intervencije, polje ablacije se detaljno ispere fiziološkom otopinom i na pacijentovo oko se postavi terapijsko kontaktno sočivo. Uloga sočiva je da smanji osjećaj bola i žuljanja oka poslije operacije, ali i da omogući lakšu reepitelizaciju rožnjače kojoj najčešće treba od 7-10 dana da stvori novi sloj epitelnih ćelija.

Prednosti ove metode se ogledaju u manjoj invazivnosti i jednostavnosti same operacione tehnike. Međutim, danas se ova metoda koristi samo kod malog broja pacijenata, odnosno samo kod onih koji zbog pretankog stromalnog tkiva nisu dobri kandidati za druge metode korekcije dioptrije. Naime, pokazalo se da PRK metoda ima veliki stepen regresije, odnosno povratka dioptrije, posebno kod pacijenata sa visokim minus dioptrijama, praktično je neprimjenljiva kod hipermetropa, odnosno pacijenata sa plus dioptrijama, kao i kod astigmatizama. Nadalje, kod velikog broja pacijenata postoperativni tok je bio bolan, a jedan broj je imao i određeni stepen zamućenja rožnjače (haze). Kao modifikacija ove metode u posljednje vrijeme sve više se koristi uklanjanje epitela laserom (PTK/PRK), te aplikacija mitomicina C prije završetka operacije kako bi se smanjila aktivacija keratocita i umanjila šansa za nastanak zamućenja rožnjače.
Postoperativna terapija sastoji se u aplikaciji kapi antibiotika i kortikosteroida, te vještačkih suza od 14-30 dana, a pacijent se može vratiti svakodnevnim životnim aktivnostima već nakon 15 dana.

Epi-LASIK (Epi-Laser Assisted in situ Keratomileusis)
Za razliku od PRK metode kod koje se epitel rožnjače najčešće uklanja manuelno, Epi-LASIK metoda nudi mogućnost uklanjanja epitela specijalnim mikrokeratom nožićem. Ovaj instrument zapravo vrši odstranjenje epitela u zoni ablacije, odnosno mjestu primjene lasera, podjednako u cijeloj zoni ablacije, što praktično omogućava lakše i brže zarastanje epitela postoperativno.
Osim uklanjanja epitela, ostatak hirurške tehnike je isti kao i kod PRK metode.
Prednosti Epi-LASIK-a se ogledaju u lakšem odstranjenju epitela, skraćenju vremena operacije, ali i bržem i bezbolnijem zarastanju epitela. Mane su zapravo iste kao i kod PRK, a to su ograničenja u dioptrijama koje se uspješno mogu korigovati, kao i u pojavi postoperativnog zamućenja rožnjače, doduše mnogo manje izraženom nego kod PRK.
Postoperativna terapija je ista kao i kod PRK metode, a potpuni oporavak se najčešće može očekivati 10 dana nakon operacije.

LASEK (Laser Epithelial Keratomileusis)
Ovo je zapravo modifikacija jednog od načina uklanjanja epitela sa površine rožnjače prije aplikacije laserskih zraka i korekcije dioptrije. Kod LASEK metode epitel se uklanja natapanjem zone ablacije 20% alkoholom u periodu od 20 do 30 sekundi. Nakon toga, epitel se “rolanjem” uklanja sa površine rožnjače, te se uklanjanje dioptrije vrši na potpuno isti način kao i kod prethodne dvije metode. Jedan broj hirurga nakon laserske ablacije vraća epitel na njegov prvobitni položaj, dok ga drugi potpuno uklanjanju kao i kod PRK. Prednost ponovnog vraćanja epitela na njegovo mjesto jeste brži i manje bolan oporavak, ali mu je mana često pomjeranje i gužvanje epitela kod treptanja ili slučajnog češanja oka. Ovom metodom mogu se korigovati veće minus dioptrije, mnogo je kraći postoperativni tok, a postoperativna terapija je ista kao i u prethodno opisanim metodama.

LASIK (Laser Assisted in situ Keratomileusis)
Tražeći rješenje za korekciju većeg dijapazona dioptrija, brži postoperativni tok i sigurniju hiruršku metodu, naučnici su još ‘80-tih godina prošlog vijeka pokušavali da nađu metodu korekcije dioptrije koja bi odgovorila svim ovim zahtjevima. Tako je grčki oftalmolog, prof. Ioannis Pallikaris 1989. godine prvi put izveo metodu koja je nazvana LASIK, odnosno Laser Assisted in situ Keratomileusis. Ova metoda zapravo predstavlja najbolji spoj brzine, preciznosti i efikasnosti kada je u pitanju excimer laserska korekcija dioptrije i trenutno je najzastupljenija metoda koja se zapravo koristi u preko 95% slučajeva.
Tehnika se zasniva na primjeni specijalno dizajniranog mikrokeratom nožića koji se za vrijeme operativnog zahvata fiksira na vakumom pricvršćen pristen na oku. Prolaskom kroz površins
ki dio rožnjače, mikrokeratom zapravo pravi “poklopčić” na rožnjači koji se nakon laserske ablacije tkiva ponovo vraća na svoje mjesto i zarasta već nekoliko sati nakon operacije.
LASIK metodom mogu se uspješno korigovati sve dioptrije od +5.00 do -10.00 sfere, odnosno do +/- 5 dioptrija cilindra.

Prednosti ove metode ima mnogo. Osnovna se sastoji u maksimalnom skraćenju postoperativnog procesa, odnosno isti je sveden na svega 2-3 dana, a osim toga cijeli postoperativni period je potpuno bezbolan. Nadalje, potpuno je isključena mogućnost nastanka zamućenja rožnjače, odnosno pojave haze-a, raspon dioptrija koje se mogu korigovati je veliki, a zadovoljstvo pacijenata ogromno.
Komplikacije koje mogu nastati svedene su na povremenu pojavu suhog oka koje se često javlja kod korekcije većih dioptrija, posebno minus dioptrija. Traje kraće vrijeme a liječi se češćim ukapavanjem vještačkih suza.