Tabela sadržaja

Mnoge nijanse sljepila za boje

Foto: Canva

Biti slijep za boje može da znači mnogo stvari, ali ipak rijetki su oni kod kojih ovaj pojam znači da vide samo crno i bijelo.

Tehnički, naziv za potpuno sljepilo za boje je monohromija, a ona zahvata jedno na 33.000 ljudi. Većina osoba sa sljepilom za boje ipak može da vidi pojedine nijanse boja, ali koje tačno boje zavisi od nekoliko različitih faktora.

 Kako zapravo funkcioniše kolorni vid?

Dva osnovna dijela biologije vida kod ljudi su čepići i štapići u našoj retini. Ovo su specijalizovane ćelije koje mogu da osjete svjetlo. Štapići su dobri za raspoznavanje kontrasta i intenzitet svjetla, ali samo čepići mogu imati osjećaj različitih boja.

Kod osobe sa normalnim kolornim vidom postoje tri vrste čepića koji apsorbuju svjetlo triju različitih talasnih dužina. Tako postoje čepići za kratko (plavo) svjetlo, srednje (zeleno) i svjetlo velike talasne dužine (crveno). Sjetite se samo starih televizora koji su u uglovima ekrana imali tanke crvene, zelene i plave fosforne trake, a koje su zajedno davale određene boje na slici ekrana. Otprilike, tako izgleda i vid u našoj retini.

 Genetika i kolorni vid

Važan gen koji nam omogućava da vidimo boje se nalazi na X hromozomu, što znači da žene imaju dvije kopije ovog gena, a muškarci samo jednu. Pošto je gen recesivan, žene mogu imati jednu kopiju gena za sljepilo za boje, a da isti ne utiče na kolorni vid. Njeni sinovi, međutim, imaju 50% šanse za budu slijepi za boje, a sve u zavisnosti od toga koji od njena dva X hromozoma naslijede.

Kćerke muškarca koji je slijep za boje će barem biti prenosioci gena za ovo stanje vida, osim ako ne dobiju i drugi isti X hromozom od svoje majke. Ovo je razlog zbog kojeg skoro je 1 na 10 muškaraca slijep za boje, a kod žena tek 1 na 200.

Različite vrste sljepila za boje

Postoji samo jedan način kako kolorni vid može biti normalan (trihomacija), ali mnogo načina kako može biti patološki promijenjen. Osobe sa anomalnom trihomacijom (trihomatopsijom) imaju sve čepiće, ali neki od njih mogu da imaju grešku u stvaranju boja, te da reaguju kao čepići za dvije boje (dihromacija).

Najčešća forma sljepila za boje je crveno-zelena, a razlog može biti u tome što čepići za zelenu boju nisu u funkciji (deuteranomalija), odnosno crveni čepići nisu u funkciji (protanomalija). U oba slučaja, slika koju oko vidi je braon-žuta. Ova vrsta sljepia za boje mnogo više se javlja kod muškaraca nego kod žena.

Plavo-žuto sljepilo za boje (tritanopija) ne dolazi sa X hromozoma, tako da je podjednako zastupljena u oba pola. Kada čepići za plavu boju ne reaguju na adekvatan način, rezultat je paleta roze i braon boje. Tritanopija se javlja kod tek 5% svih slučajeva sljepila za boje.

Kao što je ranije napomenuto, najrjeđi oblik sljepila za boje je monohromacija, a javlja se onda kada niti jedan čepić u retini nije u funkciji, samo jedna vrsta jeste u funkciji, ili postoji problem u percepciji boja u centru za vid u kori velikog mozga. Monohromacija može da nastane i u formi slabog centralnog vida, povećane osjetljivosti na svjetlo, ili nevoljnih pokreta oka.

Može li se sljepilo za boje liječiti?

Sigurno ste čuli za sunčane naočale koje omogućavaju osobama slijepim za boje da vide puni spektar boja. Te naočale su zaista sjajne, ali nemaju efekat u svim formama sljepila za boje. Kod dihromata (osoba koja ima samo čepiće za dvije vrste boja) ove naočale ne bi dale nikakav efekat, ali kod trihromata bi dale, jer oni imaju sve čepiće, ali neki od njih povremeno ispadnu iz harmonije ostalih čepića.

Ove sunčane naočale zapravo rade na principu blokiranja pojedinih talasnih dužina, tako da su boje bolje odvojene jedna od druge i na taj način pomažu čepićima da bolje reaguju.