Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Naočare za kompjuter

Za vrijeme rada na kompjuteru, bez obzira na dužinu provedenog vremena pred ekranom, uobičajeno je da dođe do naprezanja očiju, zamagljenog vida, crvenih očiju i drugih simptoma sindroma kompjuterskog vida (CVS). Razlog tome je što su vizuelni zahtjevi za rad na računaru različiti od onih koji su povezani sa većinom drugih aktivnosti.

Ako osoba ima manje od 40 godina, do naprezanja očiju Ili zamagljenog vida prilikom rada na kompjuteru dolazi zbog nesposobnosti očiju da ostanu precizno fokusirane na ekran ili zato što oči imaju problem da mjenjaju fokus sa tastature na ekran i obratno, i to na duži period. Ovi problemi sa fokusiranjem obično su povezani sa sindromom kompjuterskog vida.

Ako osoba ima preko 40 godina, ovaj problem može biti posljedica početka presbiopije – uobičajeni gubitak sposobnosti fokusiranja predmeta na bliskom rastojanju povezanog sa starenjem. Ovo takođe može da izazove simptome CVS-a.

Šta može da se uradi? Za početak, sveobuhvatni pregled oka bi isključio eventualne probleme sa vidom i utvrdio tačnu dioptriju. Istraživanja pokazuju da čak i male greške u dioptriji koja je određena mogu doprinijeti sindromu kompjuterskog vida.

Ako je dioptrija na naočarima u redu (ili nije potrebno nošenje naočara za većinu zadataka), te ako i dalje postoje neprijatnosti tokom rada na računaru, potrebno je razmisliti o kupovini prilagodljivih kompjuterskih naočara. Ove naočare sa posebnom namjenom se prepisuju da bi se smanjilo naprezanje očiju i omogućio najlagodniji mogući vid prilikom korišćenja računara.

Zašto naočare za kompjuter?

Naočare za kompjuter razlikuju se od običnih naočara ili naočara za čitanje na više načina i omogućavaju da se poboljša vid dok se gleda u ekran kompjutera.

Ekrani kompjutera obično se nalaze 50 do 65 centimetara od očiju korisnika. Ovo se smatra međuzonom vida – bliže od vida (na daljinu) prilikom vožnje, ali dalje od vida (na blizinu) prilikom čitanja.

Većina mladih ljudi nosi naočare za korekciju vida na daljinu. Naočare za čitanje se prepisuju samo za korekciju vida na blizinu. Biofokalna sočiva koja se prepisuju ljudima preko 40 godina starosti sa presbiopijom, koriguju vid samo na blizinu I daljinu. Čak ni trifokalna, ni progresivna sočiva (koja imaju jačinu sočiva za međuzonu vida) često nemaju dovoljno veliku međuzonu za nesmetan rad na kompjuteru.

Bez kompjuterskih naočara, mnogi korisnici računara često završavaju sa zamagljenim vidom, naprezanjem očiju, glavoboljom, a sve to predstavlja simptome CVS-a. Što je još gore, mnogi ljudi pokušavaju da kompenzuju zamagljen vid naginjući se napred ili zabacuju glavu unazad kako bi gledali kroz zadnji dio svojih naočara. Obe ove radnje mogu dovesti do bolova u vratu, ramenima i leđima.

Iako se ponekad nazivaju “naočare za čitanje sa ekrana kompjutera “ najbolje je zvati ih naočarama dizajniranim specijalno za upotrebu prilikom rada na računaru, “kompjuterske naočare “, ili “kompjuterske naočare za vid “ kako bi se razlikovale od konvecionalnih naočara za čitanje. Kompjuterske naočare pružaju optimalnu jačinu sočiva za gledanje u ekran računara, tačno tamo gde postoji potreba za jasnim, širokim vidnim poljem, a bez potrebe za pretjeranim naporom za fokusiranjem ili nezdravim pozama.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.