Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Oči mogu biti ulazno mjesto za mikroorganizme

Foto: Canva

Kada ste posljednji put počešali svoje oči?

Većina nas to radi dovoljno često da i ne primijetimo svaki put kada to uradimo. Bez obzira da li smo umorni, oči nas žuljaju i peckaju, ili imamo osjećaj stranog tijela u oku, trljanje je jednostavan način da se osjećamo bolje-iako time radimo više lošeg nego dobrog.

Svaki put kada protrljamo oči, automatski ih kontaminiramo sa mikroorganizmima sa naših prstiju, uključujući i viruse.

Mikroorganizmi na našoj koži, rukama i noktima

Mnogo različitih vrsta mikroorganizama živi na našoj koži, čineći mikrosistem koji se naziva „kožna flora.“ Neki mikroorganizmi su korisni, ali ostali mogu izazvati bolesti ili infekcije ako prođu barijeru kože, posebno kada su mjesto ulaska u organizam oči.

Naše ruke su cijelom svojom površinom u dodiru sa mikroorganizmima, a posebno ispod noktiju, gdje mogu da se razmnožavaju i da se lakše šire na druge površine, uključujući i oči.

Kakva je odbrana očiju?

Na sreću, naše oči nisu bez zaštite. Trepavice su tu da spriječe veliku iritaciju, kao i treptanje. Osim toga, imamo i suzni film, troslojni drenažni sistem koji štiti rožnjaču od debrisa i mikroorganizama koji dospijevaju na površinu oka.

Problem je u samom češanju oka, gdje vrlo lako možemo stvoriti mikro povrede rožnjače i na taj način napraviti mjesto za ulazak mikroorganizama u oko.

Kako možemo zaštititi svoje oči?

Ne možemo uvijek izbjeći trljanje oka, posebno ako nosimo kontaktna sočiva. Ipak, potrebno je svesti nivo kontakta na minimum i detaljno oprati ruke sapunom prije dodirivanja. Takođe, nokti bi trebali biti uredno podsječeni kako bismo na taj način smanjili mogućnost razmnožavanja mikroorganizama, a to je i osnovni razlog zašto hirurzi nose rukavice za vrijeme operacija.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.