Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Odličan vid ne znači i zdravo oko

Foto: unsplash

Maksimalna vidna oštrina na oba oka, ili „savršen vid“ se često smatraju i zdravim oko, iako ne bi uvijek smjeli.

Postoji niz različitih problema sa vidom koji nisu u direktnoj vezi sa refrakcionim anomalijama oka, kao što su kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam.

Takve bolesti često nisu na vrijeme dijagnostifikovane, te dovode do različitih problema sa vidom i očima.

Simptomi nedijagnostikovanih problema sa vidom

Razrokost je, na primjer, lako primijetiti, ali postoji nekoliko simptoma koji nisu toliko očiti. Ova činjenica je posebno važna kada su u pitanju djeca, jer djeca ne znaju kako da objasne simptome koje osjećaju, dok odrasli misle da su problemi vezani za ponašanje djeteta, a ne za sam vid.

Simptomi kao što su problemi sa koncentracijom, čitanjem i pisanjem, česte glavobolje, vrtoglavice, duple slike, slab osjećaj percepcije dubine, kao i često treptanje i češanje oka, su sve potencijalni znaci postojećih problema sa vidom. Nije slučajno da mnogi od ovih simptoma posljedično izazivaju i probleme sa učenjem.

Foto: unsplash

 

Važnost binokularnog vida

Sposobnost očiju da rade timski u stvaranju slike koju vidimo je od velike važnosti za mnoge životne aktivnost za koje je odgovoran i vid. Međusobno rastojanje između dva oka zapravo znači da svako od njih stvara manje ili više različitu sliku od ovog drugog.

Kada se slike dva oka spoje u jednu, dobijamo 3D sliku koja nam govori koliko su udaljeni predmeti jedan od drugog i koliko su udaljeni i od naših očiju. Ovakva percepcija slike se naziva binokularnih vid. Loš binokularni vid može da nastane zbog mnogo različitih stanja.

  • Strabizam: oko „bježi“ prema unutra ili prema vani
  • Amblyopia: još se naziva i „lijeno oko.“ Često nastaje udružena sa strabizmom ili većim stepenom refrakcione anomalije. Mozak počinje da favorizuje sliku koju dobija od boljeg oka, odnosno oka sa boljom vidnom oštrinom, što uzrokuje smanjenje ili gubitak aktivnosti lošijeg oka.
  • Insuficijencija konvergencije: oči imaju problem pri fokusiranju predmeta na blizinu.
  • Ekses konvergencije: oči se previše okreću prema unutra prilikom gledanja predmeta na blizinu.
  • Insuficijencija divergencije: nakon fokusiranja predmeta na blizinu, oči ostaju okrenute prema unutra prilikom pokušaja gledanja predmeta na daljinu.
  • Vertikalna heteroforija: oči su nepravilno postavljenje u vertikalnom položaju, što uzrokuje nemogućnost spajanja slika dva oka.

Većina formi disfunkcije binokularnog vida, ako se dijagnostikuju na vrijeme, mogu da se koriguju nošenjem dioptrijskih naočala, ili različitim vježbama za korekciju očnih mišića i razvog očnog živca. U nekim slučajevima, operacija je i najbolja opcija.

Očni pregledi su jako važni

Ne postoji zamjena za dobar i kvalitetan oftalmološki pregled. To se posebno odnosi na predškolsku i školsku dob djece, jer dosta često kasniji problemi sa učenjem postanu pogrešno dijagnostikovani, jer prolazak na testu vidne oštrine za većinu znači i dobar vid.

Ako vi ili vaše dijete imate slične ili iste probleme kao gore navedeni, savjetujem da zakažete detaljan pregled očiju kod vašeg oftalmologa i na vrijeme otkrijete sve bolesti koje kasnije mogu da utiču ne samo na vid, nego i na kvalitet života.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.