Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Presađene matične ćelije placente pomažu u poboljšanju vida

Matične ćelije su u centru pažnje godinama unazad, ali u posljednje vrijeme su u posebnom fokusu nauke, jer najavljuju novo doba na polju zdravstvene tehnologije. Najnovija vijest na polju matičnih ćelija je istraživanje iz Južne Koreje, gdje je tim istraživača uzeo mezenhimalne matične ćelije (MSCs) iz amniotske membrane ljudske placente (AMSCs) i uspješno ih presadio u laboratorijske miševe. Miševima je prethodno izazvana retinopatija.

U osnovi, kroz samu studiju, naučnici su se nadali da će spriječiti abnormalni rast krvnih sudova koji često dovode do različitih očnih oboljenja, kao što je dijabetička retinopatija i makularna degeneracija. Tokom studije, tim istrazivača je posmatrao kako amnionske matične ćelije bez prepreka putuju ka mrežnjačama miševa i uspijevaju da zaustave abnormalni rast krvnih sudova, zahvaljujući faktorima rasta koji luče ćelije.

Matične ćelije imaju tri prednosti, i to:

  1. Budući da su multipotentne, mogu lako da se samoobnavljaju i diferenciraju u različite specijalizovane vrste ćelija, kao što su hondrociti (ćelije hrskavice), miokardiociti (srčane ćelije), osteoblasti (zadužene za izgradnju kosti), adipociti (masne ćelije) i neuroni (nervne ćelije).
  2. U stanju su da ublaže imune reakcije i smanje lokalno zapaljenje.
  3. Mogu biti izolovane iz nekoliko različitih izvora, kao što su masno tkivo, krv iz pupčane vrpce, tetiva i koštana srž, što olakšava njihovu primjenu u terapeutske svrhe.

Zbog ovih prednosti, MSCs su uspešno presađene kod nekoliko različitih oboljenja gdje su se prikazale kao vrlo korisne. Međutim, postoji teorija koja kaže da matične ćelije uzete iz ljudske placente mogu da imaju više faktora rasta od onih koje potiču iz drugih izvora, kao što su masno tkivo i kost.

Još jedna prednost placente nad ostalim izvorima je i obilje tkiva placente i lakoća sa kojom se matične ćelije mogu izolovati iz bogatih tkiva sa rastućim faktorom, a one uzete iz placente imaju jaku ulogu u regulaciji imunog sistema.

Kao dio studije, AMSCs ubrizgane su u miševe putem intraperitonalne injekcije. Sposobnost ovih ćelija da migriraju iz mjesta uboda do oštećenog tkiva u oku, potvrđena je prisustvom presađenih ćelija u mrežnjači. Uobičajeno, moždana opna ograničava ovu vrstu kretanja, pa je bilo značajno potvrditi da se ovakva migracija može odigrati da bi se dokazalo da su AMSCs ćelije djelotvorne u liječenju retinopatije.

Buduće studije i analize biće potrebne kako bi se potvrdio uticaj AMSCs ćelija na abnormalni rast krvnih sudova. Podaci koje su prikupili istraživači pokazuju na koji način ove ćelije daju svoj terapeutski efekat.

Istraživači sa čuđenjem konstatuju da tkivo koje bi bilo odbačeno kao biomedicinski otpad može, kroz upotrebu u terapeutske svrhe, biti od koristi bez primjene invazivnih metoda.

Iako još uvijek nije jasno koliko je efikasna transplatacija AMSCs ćelija za liječenje očnih bolesti kod ljudi, ova studija predstavlja korak u pravom smjeru za povećavanje izvodljivosti terapije matičnim ćelijama u kliničkoj praksi.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.