Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Reoperacije blefaroplastike gornjih kapaka. Kada ih i zašto raditi?

Foto: unsplash

Obično se smatra da su jednom urađene estetske operacije, posebno one na licu, trajne i da nije potrebno njihovo ponavljanje. Međutim, rijetko se može desiti da je potrebno ponoviti operaciju gornjih kapaka, i to iz nekoliko razloga.

 Nije odstranjeno dovoljno kože

Dobro je poznata stara narodna poslovica „tri puta mjeri, jednom sijeci.“ Prije blefaroplastike gornjih kapaka hirurg označava višak kože koji će biti uklonjen, te često može biti konzervativniji nego što je to potrebno.

Osim toga, označavanje viška kože nije isto ako pacijent stoji i leži, jer u ležećem položaju može da se desi da se zapravo ukloni manje kože nego što je potrebno. Iako je bolje ukloniti manje nego više kože, jako je važno učiniti sve da se tačno odredi višak koji pacijent ima, te da se na osnovu toga operacija uradi samo jednom.

Foto: unsplash

 

Prva operacija urađena prerano

Uvijek napominjem kako je važno da se za operaciju blefaroplastike odluče osobe koje zaista imaju višak kože na gornjim kapcima, masne „kesice“ na donjim, ili one kojima je zbog viška kože suženo vidno polje. Mladi mogu da sačekaju, osim ako zaista ne postoji funkcionalni problem sa kapcima.

Ukoliko se ipak odlučite da operaciju radite u mlađoj životnoj dobi, budite spremni na to da ćete je sigurno ponoviti barem još jednom u životu.

Ostali faktori

Naglo starenje, nagli gubitak kilograma, velika i česta izloženost suncu, pretjerano korišćenje solarijuma, su samo neki od faktora koji mogu da doprinesu ponovnom javljanju viška kože. Ako do ovoga i dođe, operacija može da se ponovi.

Operaciju blefaroplastike potrebno je uraditi „na vrijeme“ i ne prerano. Ukoliko bude postojala potreba za ponovnom operacijom, ista može da se uradi bez ikakvih komplikacija i posljedica, posebno ako će je izvoditi isti hirurg.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.