Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Sve što trebate znati o keratokonusu

Među ektatičnim poremećajima oka, keratokonus zauzima vodeće mjesto. Sa učestalošću od 1:2000, ova vrsta ektazije rožnjače predstavlja i njenu najzastupljeniju formu među opštom populacijom.

Keratokonus zapravo predstavlja centralno ili paracentralno istanjenje rožnjače oka, te rožnjača poprima izgled konusa umjesto dotadašnjeg oblika polulopte. Ovaj proces mijenja i prelomnu snagu ovog dijela oka, te pacijenti često osjećaju zamućenje vida koje dovodi do potrebe za nošenjem naočala velikih cilindričnih dioptrija.
Nasljedni faktor još uvijek nije tačno dokazan, ali se smatra da jedan dio pacijenata, tačnije 6-8% keratokonusa, ima nasljednu predispoziciju za nastanak ovog stanja oka.
Histološki, keratokonus zahvata sve slojeve rožnjače, odnosno svih 5 njenih anatomskih struktura. Tako se javlja fragmentacija Bowman-ove membrane, zatim istanjenje strome i epitela, pukotine u

Descemetovoj membrani i varijabilne vrijednosti difuznog ožiljavanja.

Keratokonus je javlja u četiri stadijuma, od kojih posljednji predstavlja terminalni i zahtijeva radikalni hirurški pristup.
 

Klinička slika

U skoro svih slučajevima keratokonus se javlja na oba oka, ali je često na jednom oku keratokonus izraženiji. Nekada manje zahvaćeno oko pokazuje samo visoki astigmatizam (nepravilnu zakrivljenost rožnjače oka), koji nekada može biti smatran početnim keratokonusom. Bolest često napreduje tokom adolescencije sve do kasnih tridesetih, a stabilizuje se u četrdesetim.
U toku oftalmološkog pregleda ljekar dijagnostikuje nekoliko specifičnih znakova (Rizzutti-jev znak, Munson-ov znak, Vogt-ove strije) koje ukazuju na potrebu dodatnih dijagnostičkih pretraga.
 

Dijagnostika keratokonusa

Kompjuterizovana videokeratoskopija, često nazivana i kornealna topografija, danas je osnova dijagnostikovanja keratokonusa.

Naime, radi se o kompjuterizovanom mapiranju svih slojeva rožnjače, koji se onda algoritamski analiziraju i porede sa vrijednostima zdrave rožnjače. Tako se kod pacijenata sa keratokonusom otkriva, tzv. “topla zona”, odnosno mjesto gdje je tkivo rožnjače istanjeno ili izrazito tanko. Ovaj nalaz takođe otkriva i stepen keratokonusa, te je nezaobilazan u donošenju odluke oko mogućnosti i očekivane uspješnosti liječenja. Nešto rjeće, ali ipak od koristi, je i ultrazvučna pahimetrija, odnosno mjerenje debljine rožnjače u njenom centralnom i perifernom dijelu, gdje se takođe dobija rezultat istanjenja centralnog stromalnog tkiva.
 

Liječenje

Dosadašnji terapijski dijapazon kada je u pitanju liječenje keratokonusa često je bio nedovoljan i nepraktičan za poboljšanje kvaliteta života pacijenata i očuvanje vidne oštrine. Ipak, uvođenjem moderne tehnologije dovelo je ne samo do proširenja mogućnosti konzervativnog liječenja, nego i stvorilo šanse za razvoj hirurgije keratokonusa koja je bila u potpunosti zanemarivana.
Osnova liječenja predstavlja korigovanje visokog astigmatizma i pokušaj sprečavanja daljnjem istanjenja rožnjače. U tu svrhu pacijentu se propisuju, tzv. RPG ili tvrda kontaktna sočiva čiji je cilj najvećim dijelom poboljšanje vidne oštrine, a manjim i sprečavanje progresije bolesti. Većina pacijenata se navikne na nošenje ovih sočiva, što im ujedno postaje i svakodnevna navika.Ukoliko keratokonus nije doveo do prevelikog istanjenja rožnjače, odnosno ako je debljina 400 mikrona i veća, moguće je primijeniti Corneal Cross Linking. Naime, radi se o metodi kojom se uz pomoć riboflavina, odnosno vitamina B2, te ultravioletnih zraka, stromalni sloj rožnjače (kao njen najdeblji i najčvršći dio) ojačava da bi se spriječila progresija. Dokazano je da UV zraci u kombinaciji sa vitaminom B2 jačaju kolagene veze u stromi rožnjače, te na taj način smanjuju mogučnosti progresije keratokonu

Ukoliko keratokonus nije doveo do prevelikog istanjenja rožnjače, odnosno ako je debljina 400 mikrona i veća, moguće je primijeniti Corneal Cross Linking. Naime, radi se o metodi kojom se uz pomoć riboflavina, odnosno vitamina B2, te ultravioletnih zraka, stromalni sloj rožnjače (kao njen najdeblji i najčvršći dio) ojačava da bi se spriječila progresija. Dokazano je da UV zraci u kombinaciji sa vitaminom B2 jačaju kolagene veze u stromi rožnjače, te na taj način smanjuju mogučnosti progresije keratokonusa.

Intrakornealni prstenovi (intracorneal rings) su nedavno odobreni kao jedna od hirurških metoda liječenja keratokonusa kod pacijenata koji su intolerantni na nošenje sočiva. Uslov za njihovu implantaciju je prozirnost centralnog dijela rožnjače i njena debljina od najmanje 450 mikrona. Tehnika implantacije nije zahtijevna, postoperativni tok je kratak, a većina pacijenata je jako zadovoljna rezultatima.
Lamelarna ili penetrantna kerat
oplastika su metode izbora kod pacijenata sa terminalnim stadijumom keratokonusa. Lamelarnom metodom se presađuje četiri od pet slojeva rožnjače sa donora na pacijenta, dok se penetrantnom keratoplastikom, koja je donedavno bila i jedina hirurška metoda, presađuje svih pet kornealnih slojeva kako bi se sačuvale anatomske karakteristike rožnjače i dobila bolja vidna oštrina.
doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.