Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Vještačka rožnjača

Boston keratoproteza se smatra najčešće korištenom kornealnom protezom u svijetu. Predstavlja terapijsku opciju za stanja koja u datom trenutku nije moguće liječiti penetrantnom keratoplastikom, odnosno transplantacijom rožnjače. Kontinuirani napredak u dizajnu i postoperativnim rezultatima učinili su da ovaj implant postane sve korišteniji u zadnjih nekoliko godina.

Istorijat

Koncept vještačke rožnjače star je preko 200 godina. Prva keratoproteza opisana je još 1789. godine za vrijeme Francuske revolucije od strane Guillaume Pellier de Quensgsy-a, a prva transplantacija obavljena je 1855. godine od strane Nussbaum-a, Međutim, tačnosti ovih podataka i dalje su nedovoljno provjerene.
U nekoliko posljednjih decenija nastale su različite vrste sintetičkih rožnjača, ali se u praksi koriste samo tri, i to Boston keratoproteza, AlphaCor keratoproteza i OOKP (osteo-odonto keratoprosthesis) keratoproteza.
Boston keratoproteza je evoluirala u posljednjih 50 godina, odnosno za života prof. Claes Dohlman-a. Odobrenje za primjenu od strane Američke agencije za granu i lijekove (FDA) dobila je 1992. godine, a aktivno istraživanje na polju njenog usavršavanja traje i danas.

Dizajn


Boston keratoproteza ima oblik i izgled dugmeta okovratnika, a sastavljena je od 3 komponente: prednje ploče koja predstavlja optički dio proteze, zatim od zadnje ploče koja je zadužena za bolju fiksaciju proteze na oku i mehanizma koji spaja prednju i zadnju ploču i omogućava bolje nalijeganje proteze na samo oko.
Sačinjena je od polymethylmethacrylat (PMMA) materijala, sa aksijalnom dužinom od 8.5 mm za odrasle, odnosno 7.00 mm za djecu. Najnoviji napredak u dizajnu, tačnije 16 otvora na zadnjem dijelu proteze, omogućavaju slobodan protok nutritijenata iz očne vodice i bolju ishranu keratocita donorskog grafta, dok titanijumska zadnja ploča takođe povećava biokompatibilnost i smanjuje mogućnost za nastanak “corneal melting-a.”

Indikacije za primjenu

Iako je transplantacija rožnjače najbolje i jedino trajno rješenje za pojedina oboljenja kornealnog tkiva, neka od stanja nisu podobna za ovu vrstu operativnog zahvata. Stoga se Boston proteza sve više koristi kod višestrukog odbacivanja kornealnog grafta, Stevens-Johnson-ov sindroma, okularnog cikatricijalnog pemfigoida, hemijskih povreda rožnjače oka, kao i kod svih ostalih sistemskih autoimunih stanja ili oboljenja koja mogu dovesti do loše postoperativne prognoze. Sa druge strane, kod djece je njena primjena vidljiva kod stanja kao što su aniridija (nedostatak dužice oka), herpetični keratitis, odnosno kod različitog stepena zamućenja rožnjače. Međutim, primjena ove proteze u dječijoj dobi i dalje izaziva kontraverze kod oftalmologa, posebno zbog činjenice da je potreban visok nivo postoperativne njege, kao i moguć destruktivni efekat na ostali dio oka.

Hirurška procedura

Prostokeratoplastika je izraz koji se danas koristi da bi se opisala hirurška procedura aplikacije Boston keratoproteze na donorsko oko. U toku same intervencije, između prednjeg i zadnjeg dijela proteze postavi se donorski kornealni graft, a koji se nakon toga prišije za oko primaoca slično kao i kod klasične keratoplastike. Intervencija se usphešno može izvesti od strane bilo kojeg hirurga koji je upućen u proceduru standardne keratoplastike, a nakon zahvata nema bojazni za nastanak kornealnog astigmatizma, jer je graft sa protezom pričvršćen ravnomjerno na svim svojim dijelovima. Trenutna praksa je i simultana operacija katarakte, odnosno uklanjanje očnog sočiva i njegova zamjena vještačkim, jer je dokazano da zbog dugotrajnog postoperativnog korištenja lokalnih kortikosteroida, te moguće intraoperativne traume, kod skoro svih pacijenata dolazi do nastanka mrene. Postoperativno liječenje
Dugotrajno i sistemsko postoperativno praćenje operisanih pacijenata je važno za održavanje funkcionalnosti proteze. Zbog mogućnosti nastanka sekundarnog glaukoma (porasta očnog pritiska) i endoftalmitisa (razorne upale svih dijelova oka), u praćenje ovih pacijenata

potrebno je uključiti i druge oftalmološke subspecijaliste, među kojima i glaukomatologa i retinologa.
Pošto postoji nekompletna biointegracija proteze, prisutna je i velika šansa za nastanak infektivnog endoftalmitisa. Incidenca ove vrste upale oka je rapidno smanjena doživotnom antibiotskom profilaksom, iako vrste antibiotika i njihovo doziranje još uvijek nisu usaglašeni.
Važno je istaknuti da je postoperativno nužno i nošenje terapijskog kontaktnog sočiva kako bi se održala adekvatna vlažnost površine oka i spriječio nastanak nekroze. Nadalje, terapijsko sočivo pozitivno djeluje i na sprečavanje oštećenja kapaka oka šavovima na protezi, ali i utiče na povećanje komfora samog pacijenta. Na kraju, sočivo može biti korisno i u korekciji eventualne rezidualne dioptrije nakon operativnog zahvata, odnosno može poboljšati i vidnu oštrinu pacijenta.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.