Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Vrste anestezije kod operacije gornjih kapaka. Koju odabrati?

Foto: unsplash

Niti jedan hirurški zahvat nije moguće izvesti bez anestezije, pa tako ni blefaroplastiku. Ipak, nisu ni sve anestezije iste, te pacijent u dogovoru sa hirurgom može da odabere da li želi operaciju u lokalnoj, potenciranoj, ili opštoj anesteziji.

U čemu je razlika između ove tri anestezije?

Lokalna anestezija

Preko 90% blefaroplastika izvodi se u lokalnoj anesteziji. Pacijent je za vrijeme operacije budan, ali je područje lica na kojem se izvodi operacija anestezirano.

Prednost ove vrste anestezije je u tome što je bezbolna, a pacijent odmah poslije zahvata može da ide na kućno liječenje. Nedostatak je u tome što se za anesteziranje regije gornjeg kapka mora dati veća količina anestetika (sve u zavisnosti od količine kože koja će se uklanjati), tako da su i otoci (edemi) nakon zahvata nešto veći.

Potencirana anestezija

Jedna od vrsta anestezije kod koje se kroz venu daje određena količina sedativa kako bi pacijent bio opušten i nesvjestan operacije, ali bi i dalje samostalno disao. I ovdje se lokalno daje anestezija u područje gornjih kapaka, ali znatno manje nego kod lokalne anestezije. Nakon završetka operacije, pacijent ostaje oko 30 minuta u bolnici.

Opšta anestezija

Samo 5-10% pacijenata se odlučuje za opštu anesteziju. Kao što je sigurno već i poznato, pacijent je kod ove vrste anestezije potpuno uspavan, a disanje preuzima mašina. Jedina prednost ove metode je ta što se lokalno daje jako malo anestetika, tako da je otok nakon operacije znatno manji nego u dvije prethodno opisane vrste anestezije. Ipak, nakon zahvata pacijent mora ostati i nekoliko sati u bolnici zbog razbuđivanja.

Ako nemate veliki strah od operacije, lokalna anestezija će biti sasvim dovoljna. Međutim, ako ne možete da prebrodite strah, potencirana, ili čak i opšta anestezija će biti odlične opcije za vas.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.