Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Zašto su nam potrebne obrve i trepavice?

Prema jednoj od studija objavljenih u Sjedinjenim Američkim Državama, ljudi bi se međusobno jako teško prepoznavali da nemaju obrve!

Iako naše obrve i naše trepavice igraju važnu ulogu u izgledu našeg lica, nisu tu samo zbog ljepote. Osim što nam pomažu u izražavanju naših emocija i da se razlikujemo od ostalih, obrve i trepavice su zapravo prva odbrana oka.

Obrve: za ekspresiju i funkcionalnost

Sve u vezi sa obrvama, od ugla pod kojim dlake rastu do oblika i veličine, su dizajnirane za zaustavljanje kapljica znoja prema oku. Bez obzira na to da li treniramo ili pjevamo na kiši, naše obrve pomažu u kanalisanju tečnosti prema stranama našeg lica.

Ova funkcija bi se trebala imati na umu kada vršimo higijenu obrva. Što ih više skraćujemo i prorjeđujemo, to je manja šansa da nas na adekvatan način zaštite. Ovo je razlog zašto mnogi oftalmolozi savjetuju podržavanje modnog trenda gušćih obrva.

Trepavice: Nisu samo za zavođenje

Naše trepavice su još važnije, jer služe kao barijera protiv vazduhom prenosivih materija kao što su pjesak, prljavština i prašina, te ih sprečavaju da dopru do oka.

Zahvaljujući upravo našim trepavicama, kada zatvorimo naše oči, nečistoće ne mogu doći do njih.

Slično kao i brkovi kod mačaka, tako i trepavice jako osjetljive. Svaki put kada nam nešto dodirne trepavicu, mi refleksno trepnemo i tako odstranjujemo strana tijela iz oka. Zato je jako teško držati oči otvorene kada se nanosi šminka.

Isto kao što bismo trebali izbjegavati prorjeđivanje obrva, tako bismo i morali spriječiti i njihovo zgušnjavanje. Priroda je svim sisarima, pa i nama ljudima, dala dovoljno guste obrve koje sasvim dobro čuvaju naše oči. Vještačko zadebljavanje ili produžavanje obrva može da učini oči mnogo osjetljivijima na prašinu i suho oko.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.