Dr. Bojan Kozomara

Tabela sadržaja

Kako se boriti protiv „sindroma kompjuterskog vida“

zena za laptopom
„sindroma kompjuterskog vida“

Koliko vremena u toku dana provedete ispred ekrana?

 

Bez obzira da li se radi o radu na računaru, tabletu, ili mobilnom telefonu, velika je vjerovatnoća da živite u modernom svijetu u kojem mnogo vremena provodite fiksiranog pogleda na ekrane. Nažalost, „sindrom kompjuterskog vida“ je danas česta pojava. Potrebno je pred računarom provesti manje od dva sata kako biste imali 90% šanse za nastanak ovog sindroma. Nije slučajno da više od 10 miliona ljudi u svijetu zbog ovog problema posjeti svog očnog doktora.

Simptomi kompjuterskog vida

Velika je vjerovatnoća da mnogi od naših pacijenata koji imaju problem sa ovim sindromom osjećaju jedno od sljedećeg:

  • Osjećaj žuljanja i peckanja u očima
  • Neobično suhe ili vlažne oči
  • Zamagljen vid ili dvoslike
  • Česte glavobolje i bolovi u vratu, ramenima, ili leđima
  • Pojačana osjetljivost na svjetlost
  • Problemi sa koncentracijom
  • Problemi sa održavanjem otvorenih očiju

Mnogi od ovih simptoma mogu da utiču na produktivnost pacijenta, što predstavlja ozbiljan problem za sve koji rade za računarima. Jedan od načina da se isti smanje je da se umanji vrijeme ispred ekrana, iako to nije mogućnost koja odgovara svima. Na sreću, postoji nekoliko jednostavnih strategija koje možemo slijediti kako bismo umanjili ovaj problem.

Optimizujte svoje radno okruženje

Da li ste znali da ugao ekrana vašeg računara može da ima veliki uticaj na oči? Povećajte lagodnost očiju tako što ćete držati ekran barem 1m udaljen od očiju, diskretno ispod nivoa vida, i sa blagom angulacijom prema gore. Materijal sa kojim radite takođe treba da bude lako primjetan, tako da ne morate stalno pomjerati glavu u određenim smjerovima.

Koje još izvore svjetla koristite?

Sam ekran računara često nije jedini uzrok „sindroma suhog oka.“ Da li vaše oči gledaju i u svjetlo iznad ekrana, ili sjenu sa prozora prostorije u kojoj se nalazite? Vidite da li možete eliminisati ove smetnje, a ako to nije moguće, filteri su dobra opcija.

Primjenjujte 20-20-20 pravilo

Jedan od razloga zašto sumnjamo na „sindrom kompjuterskog vida“ je taj što često smanjujemo treptanje kada gledamo u ekrane. Odličan način da kompenzujemo ovaj problem jeste slijediti 20-20-20 pravilo, a to je da svakih 20 minuta rada na računaru napravimo pauzu od 20 sekundi i gledamo u predmet koji je udaljen 20 stopa (6 metara) od očiju. Možete koristiti i podsjetnike sve dok vam ovo ne postane navika.

 

Smanjite problem sa kompjuterskim naočalama

Kao što koristimo sunčane naočale da bismo zaštitili naše oči od negativnog djelovanja sunčevih zraka, tako možemo da imamo i naočale za zaštitu naših očiju od negativnog djelovanja ekrana računara. Ova opcija ne mora da bude dobra za sviju; kompjuterske naočale „zažute“ ekran koji se gleda, tako da nisu najbolja opcija za grafičke dizajnere.

doktor medicine, specijalista oftamologije at Klinika Svjetlost, Banja Luka | Website | + posts

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.