Vrste slabovidnosti

Postoji nekoliko faktora koji utiču na nastanak slabovidnosti, a svi su vezani za razvoj vida u dječijem dobu. Najčešći su:

• Kongenitalna: karakteriše se sljepilom za boje, nistagmusom i albinizmom.
• Strabizmička: zbog nastanka strabizma (razrokosti) na jednom ili oba oka, oko nije u mogućnosti da održi centraciju vida na žutoj mrlji.
• Deprivaciona: urođeno (ili rano stečeno) zamućenje optičkih medija oka, kao što su urođena katarakta (siva mrena), zamućenje rožnjače (različitih etiologija), itd. Zbog ovog zamućenja, svjetlosni zraci slabije dopiru do žute mrlje na očnom dnu, te se vidni refleksi slabije razvijaju.
• Refraktivna: zbog nekorigovanih refrakcionih anomalija oka (kratkovidnosti, dalekovidnosti i astigmatizma), kao i zbog velike razlike u dioptrijama oba oka.

Liječenje

Najvažniji faktor u liječenju slabovidnosti je njeno rano otkrivanje. Smatra se da se vidni korteks i vidni putevi u našem mozgu prestaju razvijati sa navršenih osam, odnosno devet godina života. Stoga, što se do te dobi otkrije i na adekvatan način liječi/koriguje, zapravo će odrediti dalje postojanje i eventualni uticaj slabovidnosti na život djeteta, a kasnije i odrasle osobe.

Kongenitalne ambliopije, na žalost, niti danas ne mogu uspješno da se liječe. Kod ovih pacijenata pokušava se dobiti maksimum vida koji dijete ima često i bez korekcije naočalama.

Liječenje/korekcija strabizma često je i početak liječenja slabovidnosti. U zavisnosti da li strabizam prati i refrakciona anomalija, terapija izbora je nošenje dioptrijskih naočala, u kombinaciji sa zatvaranjem boljeg oka nekoliko sati na dan (u zavisnosti od doba djeteta), a nekada je nužna i hirurška korekcija strabizma.

Operacija urođenje katarakte, pa čak i transplantacija rožnjače ako je ista znatno oštećenja, jedine su opcije za terapiju deprivacione ambliopije. Uz kongenitalnu, ova forma slabovidnosti ima i najlošiju prognozu.

Refraktivna ambliopija je i najčešća i često, ako se na vrijeme otkrije i adekvatno koriguje, ima i najbolju prognozu. Važno je u što ranijem dobu otkriti koja vrsta refrakcione anomalije uzrokuje slabovidnost, istu korigovati dioptrijskim naočalama, te primijeniti okluzivnu terapiju (zatvaranje jednog ili oba oka nekoliko sati na dan).

Invaliditet i slabovidnost

Kada se spomene pojam „invalidnost“, obično se misli na nedostatak jedno dijela našeg tijela, najčešće ruke ili noge. Međutim, slabovidnost takođe može izazvati djelimični invaliditet, jer ostavlja trajne posljedice na vidnu oštrinu, što mnoge kasnije u životu može ograničavati u obavljanu pojedinih zanimanja, ali i životnih aktivnosti. Stoga je od velike važnosti da se ista na vrijeme otkrije i na adekvatan način liječi.

The post Kako zaštititi dječiji vid od slabovidnosti (ambliopija)? appeared first on Dr. Bojan Kozomara.

Izreka „trnovit je put do ljepote“ ne bi trebala da se odnosi i na nanošenje šminke.

Današnja šminka možda nije napravljena od olova, arsena i žive, kao što je to bio slučaj u proteklim vijekovima, ali i dalje treba da budemo oprezni kada je nanosimo oko očiju. Čak i moderna šminka, koja je napravljena od najkvalitetnijih materijala, može da izazove povredu oka ili infekciju.

Napravite određeno rastojanje između oka i šminke

Nikada ne treba reći pacijentima koji obožavaju šminkanje da se odreknu iste, ali pojedine njene vrste izazivaju određenu zabrinutost kada se nanose previše blizu oka. One uključuju ekstenzije trepavica, kontaktna sočiva u boji i vodene lajnere. Upravo ovi proizvodi mogu da izazovu iritaciju oka i pomognu širenju bakterija i stvaranju upale.

Još jedan od preparata koji je zapravo najjači mehanizam razvoja i širenja bakterija na oku je maskara. Potrebno je samo jedno korišćenje iste da se ista kontaminira, a manjak opreza prilikom njenog nanošenja može dovesti i do pojave ogrebotina na rožnjači.

Izgledajte lijepo na siguran način

Šta je to što možete da uradite da biste zaštitili svoje oči dok koristite šminku, a da i dalje imate izgled koji želite? Ovo su neki od osnovnih savjeta koje možemo pružiti:

• Rok trajanja šminke. Provjerite rok trajanja šminke i zamijenite je ako je isti istekao. Velika je vjerovatnoća da stara šminka može da izazove upalu ili iritaciju, što može da pogorša simptome posebno ako ste već imali upalu. Naše oči mogu da se ponovo zaraze bakterijama iz šminke čak i nakon što smo upalu već jednom prebolovali!
• Koristite čiste četkice. Ne samo da utiču na finalni izgled, nego su i mnogo čišće i sanitarno prihvatljivije.
• Izbjegavajte lajner. Iako ste usavršili način nanošenja lajnera i sa njim izgledate sjajno, šminkanje tačno uz rub kapka znači nanošenje mnoštva stranih tijela iz suzni film.
• NE DIJELITE svoju šminku sa drugima. Iako se radi o članu porodice ili bliskom prijatelju, nemojte dijeliti svoju šminku jer time dijelite i sve bakterije i druge mikroorganizme.
• Budite oprezni od koga kupujete kontaktna sočiva u boji. Ako prodavac ne traži od vas da mu date ili barem pokažete recept za konaktna sočiva, onda nije od povjerenja. Iako ne trebate recept da biste sa ovim sočivima jasno vidjeli, potrebno je da vam se isti da zbog njihovog propisnog i pravilnog fitovanja na oči!

The post Šminka i oko appeared first on Dr. Bojan Kozomara.

Odlučio sam da dajem savjete, pomoć i preporuke pri njezi i liječenju očiju u formi online konsultacija.

Dakle, ukoliko imate pitanja, nedoumice, stare oftalmološke nalaze ili slike dijagnostičkih pretraga oka koje ste radili, slobodno ih pošaljite putem ove forme i zakažite termin konsultacija. Biće mi zadovoljstvo da na svaki od upita odgovorim u najskorijem vremenskom roku i da putem video poziva ili email-a predložim najbolji vid liječenja.

The post ONLINE KONSULTACIJE IZ OBLASTI OFTALMOLOGIJE appeared first on Dr. Bojan Kozomara.

Bez obzira da li se radi o radu na računaru, tabletu, ili mobilnom telefonu, velika je vjerovatnoća da živite u modernom svijetu u kojem mnogo vremena provodite fiksiranog pogleda na ekrane. Nažalost, „sindrom kompjuterskog vida“ je danas česta pojava. Potrebno je pred računarom provesti manje od dva sata kako biste imali 90% šanse za nastanak ovog sindroma. Nije slučajno da više od 10 miliona ljudi u svijetu zbog ovog problema posjeti svog očnog doktora.

Simptomi kompjuterskog vida

Velika je vjerovatnoća da mnogi od naših pacijenata koji imaju problem sa ovim sindromom osjećaju jedno od sljedećeg:

• Osjećaj žuljanja i peckanja u očima
• Neobično suhe ili vlažne oči
• Zamagljen vid ili dvoslike
• Česte glavobolje i bolovi u vratu, ramenima, ili leđima
• Pojačana osjetljivost na svjetlost
• Problemi sa koncentracijom
• Problemi sa održavanjem otvorenih očiju

Mnogi od ovih simptoma mogu da utiču na produktivnost pacijenta, što predstavlja ozbiljan problem za sve koji rade za računarima. Jedan od načina da se isti smanje je da se umanji vrijeme ispred ekrana, iako to nije mogućnost koja odgovara svima. Na sreću, postoji nekoliko jednostavnih strategija koje možemo slijediti kako bismo umanjili ovaj problem.

Optimizujte svoje radno okruženje

Da li ste znali da ugao ekrana vašeg računara može da ima veliki uticaj na oči? Povećajte lagodnost očiju tako što ćete držati ekran barem 1m udaljen od očiju, diskretno ispod nivoa vida, i sa blagom angulacijom prema gore. Materijal sa kojim radite takođe treba da bude lako primjetan, tako da ne morate stalno pomjerati glavu u određenim smjerovima.

Koje još izvore svjetla koristite?

Sam ekran računara često nije jedini uzrok „sindroma suhog oka.“ Da li vaše oči gledaju i u svjetlo iznad ekrana, ili sjenu sa prozora prostorije u kojoj se nalazite? Vidite da li možete eliminisati ove smetnje, a ako to nije moguće, filteri su dobra opcija.

Primjenjujte 20-20-20 pravilo

Jedan od razloga zašto sumnjamo na „sindrom kompjuterskog vida“ je taj što često smanjujemo treptanje kada gledamo u ekrane. Odličan način da kompenzujemo ovaj problem jeste slijediti 20-20-20 pravilo, a to je da svakih 20 minuta rada na računaru napravimo pauzu od 20 sekundi i gledamo u predmet koji je udaljen 20 stopa (6 metara) od očiju. Možete koristiti i podsjetnike sve dok vam ovo ne postane navika.

Smanjite problem sa kompjuterskim naočalama

Kao što koristimo sunčane naočale da bismo zaštitili naše oči od negativnog djelovanja sunčevih zraka, tako možemo da imamo i naočale za zaštitu naših očiju od negativnog djelovanja ekrana računara. Ova opcija ne mora da bude dobra za sviju; kompjuterske naočale „zažute“ ekran koji se gleda, tako da nisu najbolja opcija za grafičke dizajnere.

The post Kako se boriti protiv „sindroma kompjuterskog vida“ appeared first on Dr. Bojan Kozomara.

Vodeći uzrok sljepila uvijek je bila katarakta. Prirodno, i njeno liječenje imalo je dug razvojni put.

Samo u Sjedinjenim Američkim Državama, 20 miliona odraslih osoba starijih od 40 godina ima kataraktu. Do 80. godine života, polovina svih odraslih osoba u ovoj zemlji će je takođe razviti. U zdravom oku, očno sočivo je građeno od providnih proteina. Kada se ti proteini zgrušaju i zamute, stvaraju simptome kao što su osjetljivost na jako svjetlo, zamućen vid, rasipanje svjetla oko svjetlosnog izvora, duple slike na jednom oku, smanjen kontrast boja, te često mijenjanje dioptrije na naočalama.

Kako se katarakta liječila u antičkim vremenima

Najraniji dokaz o načinu liječenja katarakte koji je trenutno dostupan potiče iz 600 godine p.n.e., te je i jedini koji pokazuje da je liječenje katarakte i tada bilo hirurško. Metoda je nazvana „couching.“ Zapravo bi se oko osobe sa kataraktom udaralo tupim predmetom sve dok se sočivo ne bi dislociralo u oku. Iako ova metoda pacijentima nije davala oštrinu vida i fokusa, bila je bolja od potpunog sljepila. Usavršavanje ove metode nastalo je onda kada se umjesto tupog predmeta počeo koristiti oštri, ali većeg napretka nije bilo sve do 1747. godine. Tada je francuski hirurg Jaques Daviel uspio u potpunosti ukloniti zamućeno očno sočivo umjesto da ga samo dislocira u oku. Ovo je predstavljalo veliki napredak, posebno onda kada je u operaciju uvedena i topikalna (kapljična) anestezija. Međutim, i dalje nije postojao način kako da se zamućeno očno sočivo zamijeni bistrim vještačkim.

Claude Monet i hirurgija katarakte u 1920-tim godinama

Niko ne uživa u smanjenju vidne oštrine uzrokovanom kataraktom, a ista je posebno problematična za one koji se npr. bave slikanjem. Ovo je i bila neugodna situacija za slikara Claude Monet-a, vjerovatno najpoznatijeg francuskog impresioniste. U svojim pedesetim godinama života, primijetio je da mu se vid smanjuje zbog napredovanja katarakte. Ovo se može zaključiti iz poprilično mutnih nijansi boja koje je koristio za slikanje u to vrijeme.

Nakon što je operacija katarakte loše završila za neke od njegovih kolega, Monet nije bio zainteresovan da se i sam podvrgne istoj. Koristio je kapi neko vrijeme, ali je ipak na kraju pristao na operaciju 1923. godine. Premda je bio izuzetno nekooperativan pacijent, kombinacija operacije i naočala sa visokom dioptrijom su mu vratile vid za narednih nekoliko godina, tokom kojih su njegove slike izgledale znatno bolje.

Moderna hirurgija katarakte

Da Monet živi u današnje vrijeme, sigurno ne bi oklijevao sa operacijom katarakte, koja ima stepen uspješnosti oko 98-99%. Napredak koji je dobijen sa silikonom i plastikom riješio je pacijente potrebe za nošenjem debelih dioptrijskih naočala. Danas možemo da zamućeno očno sočivo zamijenimo sa providnim vještačkim sočivom. Tri miliona Amerikanaca se svake godine podvrgnu ovom operativnom zahvatu, nakon kojeg uživaju u jasnom i oštrom vidu. Mnogi od njih imaju i 100% vida, koji sigurno ne bi mogli imati samo nekoliko decenija ranije.

The post Liječenje katarakte kroz istoriju appeared first on Dr. Bojan Kozomara.

Ovo je navika koju steknemo i često je radimo bez obzira na to da li su nam oči umorne, da li su suhe i podražene, ili samo imamo osjećaj da se nešto nalazi na njihovoj površini. To je zapravo automatski odgovor na pokušaj rješavanja problema. Problem je ipak u tome što time možemo da uradimo više štete nego da imamo koristi. Svaki put kada dodirnemo naše oči, stvaramo mogućnost za unošenje različitih mikroorganizama sa našim prstiju u oči. 

Mikroorganizmi na našoj koži, prstima i noktima

Različiti mikroorganizmi žive na našoj koži. Stvaraju raznoliki ekosistem koji se naziva i „kožna flora.“ Ipak, nisu baš svi mikroorganizmi loši; od nekih možemo imati i dosta koristi. Drugi, nažalost, mogu izazvati infekcije ako prođu kroz barijeru na našoj koži, što je zapravo i mjesto ulaska u naš organizam. Najviše ih se može naći na površini naše kože, ali i ispod noktiju gdje mogu mnogo lakše da se umnožavaju. 

Odbrana oka 

Dobra karakteristika naših očiju je ta što imaju vlastiti sistem zaštite. Trepavice nisu tu samo da bi uljepšale lice, nego i da bi štitile oči od iritanata. Treptanje sapira debris koji ulazi u oči. Suzni film je kompleksan troslojni drenažni sistem koji sprečava prodor iritanata dublje prema našim očima. Međutim, kada trljamo naše oči možemo stvoriti male rane na rožnjači koje mikroorganizmima daju mogućnost zaobilaženja sistema odbrane oka. 

Način zaštite naših očiju od mikroorganizama

Pacijentima se uvijek savjetuje da izbjegavaju često dodirivanje očiju, posebno onih koji nose kontaktna sočiva. Nekada, kada je to nužno, odnosno kada se stavljaju ili skidaju kontaktna sočiva, možete smanjiti rizik od infekcije ili kontaminacije pranjem ruku sapunom i održavanjem higijene noktiju. Glavni razlog zašto medicinsko osoblje nosi hirurške rukavice za vrijeme operativnih zahvata jeste taj što je jako teško riješiti se mikroorganizama ispod noktiju.

The post Mikroorganizmi koji mogu naseliti vaše oko appeared first on Dr. Bojan Kozomara.

Zaista, zašto su nam oči u ovo doba godine toliko crvene, natečene i podražene? Odgovor, naravno, nije uvijek alergija, pa stoga pogledajmo različite uzroke koji mogu da daju simptome slične alergijskim, te šta možemo uraditi da bismo izbjegli ili smanjili ove simptome kako bismo mogli da maksimalno uživamo u ovom dobu godine.

Šta izaziva sezonske alergije?

Različiti faktori, od dlake kućnih ljubimaca, preko prašine do parfema mogu da izazovu alergije, a one nisu uvijek limitirane na određeno doba godine. Međutim, proljeće i jesen su doba godine u kojima ima najviše polena. Neke biljke, kao što su pojedine vrste trave cvjetaju u proljeće, a neke druge u jesen.

U ovim mjesecima, vazduh postaje ispunjen ovim sitnim partikulama koje mogu da se zadrže na našim očima i u nosu, te da izazovu iritaciju. Svako sa izrazito aktivnim imunološkim sistemom može da osjeti simptome kao što su podražene oči, kongestija i često kihanje.

Odgovor očiju na alergije

Tipični simptomi alergija uključuju crvenilo, otok očiju i kapaka, žuljanje i suhoću oka. Posebno je izraženo sa nošenjem kontaktnih sočiva. Uzimanje dekongestiva može pomoći sa respiratornim simptomima, ali nus efekat je često suhoća oka, što često može da pogorša prethodno stanje i učini oči znatno ranjivijima na iritante iz vazduha!

Umanjenje simptoma alergije

Jedna od najboljih stvari koje možete da uradite kod napada alergije jeste da ostanete dovoljno hidrirani. Takođe, možete koristiti i kapi za oči (posebno ako ih ostali lijekovi za alergije suše). Dobra je ideja i nošenje naočala umjesto kontaktnih sočiva sve dok imate simptome suhog oka. Osim što mogu biti nepodnošljiva, kontaktna sočiva mogu da zadrže alergene na oku i pogoršaju simptome. Šta god da odlučite, najvažnije je da izbjegavate trljanje očiju.

Mogu li se alergije prevenirati?

Zbog toga što se polen nalazi u vazduhu, jako je teško da ih se u potpunosti izbjegava tokom sezone alergija, ali postoje načini da se njihov uticaj umanji. Jedan od njih je da su prozori zatvoreni i da se ventilatori ne postavljaju u njihovoj blizini. Nošenje sunčanih ili običnih naočala je takođe jedna od mjera zaštite. Ostanite u zatvorenom prostoru tokom vjetrovitih dana i nosite masku protiv polena ako morate obavljati vrtne poslove.

The post Pripremite svoje oči za sezonu alergija appeared first on Dr. Bojan Kozomara.

Najbolji lijek za bolesti oka je rano otkrivanje

Redovni oftalmološki pregledi nisu važni samo za osobe koje nose dioptrijske naočale ili kontaktna sočiva prvenstveno zbog toga što postoji veliki broj stanja opasnih po vid (uključujući i senilnu degeneraciju makule i glaukom) koji se razvijaju jako sporo, tako da simptomi nisu uvijek očiti sve dok umnogome ne napreduju. Redovni oftalmološki pregledi omogućavaju da se pojedine očne bolesti otkriju na vrijeme, te da se uspori njihovo napredovanje.

Produktivnost može da bude usporena suhim okom

U moderno doba, digitalni ekrani su svuda oko nas, te mnogi od nas rade satime ispred računara-ili barem nekoliko sati na dan provedemo ispred mobilnih telefona. Svo to vrijeme pred ekranima može da dovede do sindroma kompjuterskog vida i suhog oka, koji uključuje osjećaje suhoće, zamagljenog vida, te dosta često i glavobolja! Sindrom kompjuterskog vida dugoročno ne može da bude opasan po vid, ali ipak može da stvori probleme kod koncentracije na zadatke ispred nas.

Zdravlje organizma vezano je i za zdravlje vida

Osim propisivanja dioptrijskih naočala, kontaktnih sočiva, ili otkrivanja sindroma kompjuterskog vida, pregledom oka mogu da se otkriju i rani znakovi hroničnih stanja u organizmu, kao što su dijabetes, visok krvni pritisak, visok holesterol, pa čak i neke forme karcinoma. Oči nisu samo prozor u dušu; ona su prozor za zdravlje kompletnog organizma!

Osnovni oftalmološki pregled često nije dovoljan

Roditelji bi posebno morali da znaju da pojedine vrste pregleda vida kod djece, naročito ona prije polaska u školu, su napravljeni samo da bi se otkrile pojedine forme kratkovidnosti i dalekovidnosti. Alarmantno veliki procenat djece prolaze školovanje mučeći se sa nedijagnostikovanim problemima vida koja onda mogu uticati i na njihovu želju za učenjem. Detaljan oftalmološki pregled će otkriti ono što pregled prije polaska u školu ne može, što je razlog preporuke da se prvi pregled kod djece uradi sa šest mjeseci života!

The post Važnost redovnog oftalmološkog pregleda appeared first on Dr. Bojan Kozomara.

Od kada su naši mobilni telefoni priključeni na internet, mnogi od nas ne skidaju pogled sa njihovih ekrana. Ekrani ipak emituju plavo svjetlo koje može da utiče na zdravlje naših očiju i naš „unutrašnji“ sat.

Kratka lekcija o fizici vidljivog svjetla

Boje koje naše oko vidi su dio vidljivog spektra boja, a koji je samo mali dio elektromagnetnog spektruma. Crveno svjetlo ima najmanju energiju koju možemo da vidimo, dok ljubičasto ima najveću. Infracrveno svjetlo je ispod nivoa vidljivog crvenog svjetla, dok je ultravioletno iznad ovog nivoa. Interesantno, razlog zašto se površina mora i neba vidi u plavoj boji je zbog toga što ova moja može mnogo lakše da se rasipa u odnosu na sve ostale boje.

Vještačka svjetla i naše faze sna

Kroz cijelu ljudsku istoriju, pa sve do posljednjih nekoliko decenija, Sunce je Zemlji bilo jedini izvor plavog svjetla. Naše tijelo koristi plavo svjetlo kao budilnik, odnosno ono mu pokazuje kada treba da se budimo, a kada da idemo na spavanje.

Osim toga, ono utiče i na našu koncentraciju, brže reakcije, pamćenje, i slično. Kada Sunce zađe, manjak plavog svjetla signalizira našem tijelu da je vrijeme za spavanje. Biološki, mi ipak nismo navikli na koncept vještačkog plavog svjetla-što može da bude veliki problem u modernom vremenu.

Kada upalimo ekrane naših mobilnih telefona ili računara prije odlaska na spavanje, mi svoj mozak podsvjesno snabdijevamo informacijom da još nije vrijeme za spavanje, iako je jako kasno. Naš mozak tada šalje odgovor u vidu zaustavljanja lučenja melatonina, glavnog neurotransmitera za san. Kao rezultat toga, često nam je potrebno mnogo više vremena kako bismo zaspali, san nam je nekvalitetan, te nas sve to vodi do lošijeg zdravlja i manjka sna.

Jedan od načina kako možemo izbjeći probleme sa snom jeste da naše mobilne telefone i ostale aparate jedan sat prije odlaska na spavanje što dalje od nas. Noćni mod u telefonima takođe može da bude koristan u sprečavanju djelovanja plavog svjetla.

 Zdravlje oka i plavo svjetlo

Uticaj plavog svjetla na naše oči je za mnoge ljekare isti kao i uticaj senilne degeneracije makule na naš vid. Ipak, realno gledano, mogućnost za nastanak ovih oštećenja su mnogo manja, jer ekrani naših mobilnih aparata emituju mnogo manje plavog svjetla od sunčevih zraka (i ne emituju nikakvo UV svjetlo).

Mnogo više zabrinjava postojanje suhog oka. Višesatno gledanje u ekran može proizvesti simptome kao što su bol, žuljanje, peckanje i blaga upala oka, a nekada i glavobolje. Filteri ekrana i kompjuterske naočale nekada pomažu u blokiranju plavog svjetla i smanjuju ove simptome, ali odlična metoda čuvanja očiju je pravilo 20-20-20: uzmite pauzu od 20 sekundi i fokusirajte pogled na predmet udaljen 20 stopa (6 metara) u periodu od 20 minuta.

The post Da li je našim očima potrebna zaštita od plavog svjetla appeared first on Dr. Bojan Kozomara.

AMD predstavlja postepeni gubitak centralnog vida u dijelu mrežnjače koja ima najveću koncentraciju fotoreceptornih ćelija (makula, koja je odgovorna za dobar centralni vid).

Nakon što napreduje do određenog stepena, AMD može da oteža ili onemogući aktivnosti na blizinu, kao što su čitanje ili pisanje, odnosno da ih učini nemogućima. Vožnja automobila takođe postaje nemoguća.

 Simptomi se ne pojavljuju uvijek odmah

Bol se nikada ne javlja kod AMD-a, tako da rane faze ove bolesti nikada ne daju značajne simptome. Zbog toga se bolest često razvija neopaženo sve dok ne dospije u znatno napredniju fazu, posebno za pacijente koji se javljaju svom oftalmologu samo kada moraju da zamijene recept za naočale. Postepeno, AMD izaziva gubitak vida, a u centralnom vidnom polju su sve izraženiji skotomi.

Faktori rizika za nastanak AMD-a

Najveći faktor rizika za nastanak senilne degeneracije makule su godine. Kao i rasu i genetiku, tako ni na ovaj faktor ne možemo uticati. Bijelci imaju veće šanse da razviju AMD u poređenju sa drugim rasama, a važno je znati i to da li u vašoj familiji postoje oni koji su bolovali od AMD-a. Najveći faktor koji ipak možemo kontrolisati je pušenje, što povećava šansu za nastanak mnogih bolesti oka, pa i AMD-a.

Vlažna i suha AMD

Suha AMD se javlja u 9 od 10 slučajeva ove bolesti. Nastaje onda kada tkivo u makuli postane vremenom tanje, dok se „deblja“ supstanca koja se naziva druze nakuplja u njoj. Suha AMD je manje opasna od vlažne AMD, ali se razvija tokom dužeg vremena.

Kod vlažne AMD, tijelo pokušava da popravi oštećeni dotok krvi u istanjenu mrežnjaču tako što stvara nove krvne sudove. Problem je u tome što ti krvni sudovi nisu dovoljno stabilni, lako pucaju i stvaraju ožiljke u makuli koji dodatno dovode do gubitka centralnog vida. Vlažna AMD mnogo brže napreduje od suhe AMD.

 Boriti se protiv AMD-a zdravim stilom života

Trenutno ne postoji lijek za AMD, ali ipak ima mnogo toga što sami možemo da uradimo kako bismo zaštitili svoj vid. Danas imamo neke od metoda kojima možemo da usporimo napredovanje senilne degeneracije makule, a zdrave životne navike mogu mnogo pomoći u tome. Ovo uključuje konzumiranje mnogo veće količine mrkve, zelenog povrća, jaka i ribe u našu svakodnevnu ishranu, te izbjegavanje loših navika, kao što su pušenje i alkohol.

Oftalmolog je najveći saveznik

Najbolji način da se spriječi širenje AMD-a jeste rano otkrivanje, a to podrazumijeva i redodvne oftalmološke preglede, čak i onda kada nema nikakvih simptoma.

Ovo je posebno važno za sve osobe koje su starije od pedeset godina (i one koji imaju određene faktore rizika), koji bi morali biti na oftalmološkom pregledu barem jednom godišnje.

The post Senilna degeneracija makule appeared first on Dr. Bojan Kozomara.